Ova lijepa sportska priča nastala je iz ideje magistra kineziologije i koordinatora sporta na vukovarskom Veleučilištu “Lavoslava Ružičke”, gospodina Dražena Pejića i predsjednika hrvatskog veslačkog kluba “Vukovar”, doktora medicine, gospodina Siniše Šijanovića. Potonji dvojac je uz potporu dekana vukovarskog Veleučilišta gospodina doktora Antuna Pintarića, uspio stvoriti vrlo stabilne temelje na kojima egzistira Akademski veslački klub Vukovar.
Kroz razgovor s uvaženim trenerom Daliborom Žigićem, brzo sam shvatio po kojem principu funkcionira ova vrlo složna ekipa veslača vukovarskog Veleučilišta “Lavoslav Ružička”. Na prvom mjestu nije nikakav rezultatski imperativ i forsiranje nerealnih ambicija koje često mogu djelovati kontraproduktivno. Treninzi se, izuzev napornog rada, zasnivaju prije svega na vrlo ugodnoj atmosferi i druženju studenata iz raznih krajeva Lijepe naše.
Razmišljanje trenera Žigića vrlo je jednostavno i praktično te stoga ne treba iznenaditi spoznaja da je većina bivših veslača veslačkog kluba Vukovar nastavila veslati i za Veleučilište. Njegovi su stavovi prije svega ljudski i prijateljski, što implicira da svaki bivši veslač uvijek rado dođe tamo gdje je proveo lijepe sportske trenutke.
Jedan od takvih je i Davor Radić, student trgovine na vukovarskom Veleučilištu kojeg je nostalgija i ljubav prema veslanju vratila na njemu dobro poznat “teren”. Rado se prisjeća svojih početaka u veslanju, pobjeda i medalja, no ipak, kao i kod ostalih kolega, najljepše uspomene ostaju s putovanja. Kao što je već spomenuto, ekipa standardno prima pozivnice za sve prestižne regate od Zagreba do Dubrovnika što dovoljno govori o reputaciji potonjih; reputaciji koju velikim djelom mogu zahvaliti gospodinu Žigiću i ostalim priznatim vukovarskim veslačima. Dojam je da, bez nekog preuveličavanja, sve unutar ovog kluba djeluje izuzetno kvalitetno organizirano, a jedan od rijetkih problema u ovo doba recesije jesu financije. Stoga studenti ponekad ne mogu otputovati na regate za koje imaju pozivnicu što je zaista šteta, ali prema mišljenju gospodina Pejića i ta problematika bi se trebala donekle minimizirati uz pomoć sponzora i prijatelja kluba.
Osjećaj veslanja na vodi je ono što apostrofira ova simpatična grupa studenata, a kroz druženja i vrlo zahtjevne treninge razvijaju brojna prijateljstva i nezaboravne trenutke. Ako mislite da je veslanje samo doći i sjesti u čamac te udarati veslima po vodi, grdno se varate. Prateći trening uvjerio sam se koliko ovaj sport zahtjeva odricanja i truda pa ukoliko i dalje imate neke podcjenjivačke stavove, onda jako malo znate o sportu. Ovaj akademski sport vrlo je popularan i cijenjen na većini priznatih američkih i britanskih sveučilišta, a pisati nešto više o svjetski čuvenoj utrci “Oxford – Cambridge” zaista nije potrebno.
Da svaki sport ima lijepu stranu pa tako i veslanje, pokazuje i skupina djevojaka koje svoje slobodno vrijeme posvećuju baš ovom sportu. Nije šala kada trener Žigić kaže da su cure bolje od svojih muških kolega jer prema njegovim zapažanjima cure rade jako puno i posjeduju kvalitetan potencijal. Možda ta konstatacija može iscijediti dodatnu motivaciju kod opuštene i zabavne muške ekipe koja se na treninzima zabavlja na razne načine. Tako ponekad igraju i stolni tenis, zafrkavaju cure i trenera, što sve zajedno pridonosi vrlo ugodnoj i toploj atmosferi koja ih na kraju i dovodi na isto mjesto nekoliko puta tjedno.
Na kraju ove zanimljive priče, možemo izvući čvrste zaključke i ponoviti glavne temelje bavljenja nekim sportom. Volja za treningom i radom, vrlo domaćinska i ugodna atmosfera te ljubav prema sportu, najsnažniji su “vjetar u leđa” složnim i uspješnim veslačima vukovarskog Veleučilišta”Lavoslav Ružička”.
Dejan Lovrić
Foto: DL/panorama-vukovar.hr
